Prvi korak
Vodite svoje dijete s ljubavlju i pozitivnošću
Težak je zadatak razumjeti emocionalne potrebe vašeg djeteta. Saznajte od stručnjaka za zdravstveni odgoj djece, dr Aric Sigman.što znači prakticirati responzivno roditeljstvo, i kako to može utjecati na budući emocionalni i kognitivni razvoj vašeg djeteta.
Kao roditelj, lako je prepoznati fizičke potrebe naše djece – potreba za hranom, sklonište, pristup učinkovitim zdravstvenim uslugama. Ali djetetove emocionalne potrebe, osobito kod malog djeteta , možda nisu toliko očite jer oni još uvijek uče kako komunicirati.
Jedno od najvažnijih iskustava u oblikovanju djetetovog mozga u razvoju je ono što je poznato kao interakcija “pruži i vrati” između djece i roditelja. Dojenčad i mala djeca prirodno posežu za interakcijom kroz brbljanje, izraze lica i geste a odrasli odgovaraju istom vrstom gestikuliranja 1. Ovaj proces naprijed-nazad temeljan je za mijelinizaciju mozga, osobito u najranijim godinama.
Responzivno roditeljstvo potiče interakciju ‘pruži i vrati’ kroz izražavanje toplih i odgovarajućih ponašanja kao odgovor na dječje emocionalne signale.
Ovaj aspekt roditeljstva nam pomaže razumjeti i bolje odgovoriti na potrebe naše djece i može imati značajnu ulogu i utjecaj na zdravlje i razvoj malog djeteta.
Što uključuje responzivno roditeljstvo?
Razumijevanje potreba naše djece može biti kompliciran proces koji nas često dovodi do toga da pomno promatramo i stvaramo osjećaj razumijevanja za signale koje nam naša djeca daju svojim ponašanjem. Responzivno roditeljstvo podrazumijeva da budemo više svjesni i svjesni naše djece kako bi mogli naučiti što ih tjera – što ih čini uzbuđenima, angažiranima, ljutima ili mirnima. Može imati različite oblike ovisno o situaciji, na primjer ako odgovaramo na znakove kao što je bolest, verbalni komentar ili određeni izraz lica2. To također može ovisiti o tome tko odgovara, što je u početku prve godine često majka. U svakom slučaju, ako reagiramo na situaciju s našom djecom, obično se slijedi trojna faza procesa:
- Opažanje: Promatranje govora tijela naše djece i znakova, kao što su njihove radnje i dijalog
- Tumačenje: Tumačenje ovih signala, na primjer, jesu li umorni ili pokazuju da se loše osjećaju?
- Djelovanje: Djelujemo brzo, dosljedno i učinkovito kako bismo zadovoljili potrebe naše djece
Zašto je responzivno roditeljstvo važno?
Responzivno roditeljstvo je iznimno moćno, poboljšava zdravlje i razvoj djeteta, kako kratkoročno tako i dugoročno, čak i na genetskoj razini. Geni koje naša djeca nasljeđuju nisu statični ili uklesani, već su ‘izraženi’ – aktivirani ili deaktivirani – iskustvima naše djece. To zauzvrat oblikuje njihovu arhitekturu mozga u razvoju i snažno utječe da li odrastaju u zdrave, produktivne članove društva.
Pozitivna iskustva ostavljaju kemijski “potpis” na genima koji aktiviraju djetetov genetski potencijal.4,5
School-aDjeca školske dobi čije su majke pružile pozitivna iskustva rano u životu imaju mozak s većim hipokampusom, ključnom strukturom mozga važnom za učenje, pamćenje i odgovor na stres.6
Responzivno roditeljstvo pomaže razumjeti i bolje odgovoriti na potrebe naše djece i može imati značajan utjecaj na njihovo zdravlje i razvoj.
Studije su također pokazale da majčinska osjetljivost ima zaštitni učinak na razvoj dojenčadi male porođajne težine, smanjujući probleme kao što su socijalna anksioznost i depresivno raspoloženje.7,8
Iako su responsivni odnosi važni za djetetovo zdravlje i razvoj, izostanak takvog roditeljstva može imati negativan utjecaj, osobito kod male djece. Jasno je da mogu postojati okolnosti i situacije u kojima nismo u mogućnosti odmah odgovoriti na svakodnevne (ponekad i zahtjevne) potrebe naših mališana pa se roditelji ne bi trebali pretjerano brinuti o tome što nisu stalno na raspolaganju za sve potrebe svog mališana.
Ali od djetinjstva značajan slom u interakciji ‘pruži i vrati’, nepouzdanost ili nedostatak odgovora može poremetiti razvoj djetetovog mozga. Izgubljene prilike povezane s nedostatkom interakcije s našom djecom mogu dovesti do razvoja stresa kod malog djeteta, koji može dovesti do problema u učenju, ponašanju i zdravlju.
Dosljedno reagirati i razumjeti sve promjenjive razvojne potrebe naše djece složen je i zahtjevan proces koji je nekima od nas možda teže postići nego drugima.10 To može biti osobito istinito u posebnim okolnostima kao što su roditelji djece s posebnim potrebama. Često je slučaj da neki roditelji pretpostavljaju da imaju manji utjecaj na ishode svoje djece, ali čak i mali napori da se odgovori na potrebe djece može imati pozitivan ishod.
Kako možemo održati i poboljšati našu responsivnu interakciju s našom djecom?
Roditeljstvo je teško. Responzivno roditeljstvo može biti vrlo zahtjevno, a u nekim slučajevima potrebno ga je i naučiti. Zapravo, intervencije koje pomažu roditeljima da prepoznaju važnost odgovornog ponašanja pokazale su da povećanje responzivnosti-odgovora,rezultira u razvijanju sigurnijeg povezivanja i privrženosti djeci uz bolje rješavanje problema, jezika i društvenih vještina.11
Izvrstan primjer ove interakcije je zajedničko čitanje knjiga. Možda već započnemo rutinu čitanja knjige našoj djeci prije spavanja, ali zajedničko čitanje knjiga može dovesti do drugih pogodnosti.
Studije su ispitale utjecaj na poučavanja roditelja da koriste tehnike koje potiču malu djecu na razgovor o ilustracijama i knjigama u cjelini. Ove tehnike i interakcije imale su pozitivne učinke na dječji jezik, posebno na djecu s niskim rizikom problema s pismenošću.
Sljedeći koraci
- Ponekad će čitanje knjiga biti ‘dvosmjeran proces’ u kojem će se prirodno odvijati razgovor s našom djecom izvan stvarnog teksta. To možemo iskoristiti tako da jednostavno dopustimo da se taj razgovor odvija i odgovarati na primjedbe, reakcije, pitanja naše djece i možda proširiti neke od njih
- Kada čitamo našim mališanima, a da nismo kao učitelji, možemo ih potaknuti da prepoznaju slike ili riječi dok mi čitamo, ili neka čitaju riječi s nama.
- Nema previše pitanja. Dok se povremeno zaustavljate kako biste postavili pitanja o priči, važno je ne prekidati protok priče kako bi se omogućilo našoj djeci da razviju trajnu pažnju.
- Naša djeca shvaćaju naše reakcije na ono što se čita. Stoga, ako možemo uroniti u priču, uživajte u knjizi i neprekinutom vremenu s našom djecom pa je vjerojatnije da će oni uživati u priči i čitanju općenito.Čitanje ne bi trebalo biti samo oblik kućnog odgoja. Naš entuzijazam za knjigu se računa.
- Ponekad naša djeca mogu jednostavno htjeti čuti naš glas kako im čitamo priču jer su iskreno zainteresirani za priču, ali također smatraju da je i naš glas utješan i umirujući. U ovom slučaju nema potrebe potaknuti ih na stalnu interakciju.
Zaključak:
Odnosi koje uspostavljamo sa svojom djecom predstavljaju osnovu za njihov društveni i emocionalni razvoj. Rani odnosi s roditeljima također postavljaju pozornicu za emocionalnu dobrobit naše djece i društvene odnose u kasnijim fazama života. Tako rani utjecaj na budući razvoj naše djece naglašava zašto nedostatak odgovora može biti nepovoljan u najranijim godinama života. Prepoznajući važnost odgovornog roditeljstva i, gdje je potrebno, ponude učinkovite intervencije, vjerojatno će rezultirati boljim dugoročnim ishodima u emocionalnoj dobrobiti, učenju, zdravlju i roditeljstvu sljedeće generacije.
Napisao: dr. Aric Sigman
Dr. Aric Sigman predaje zdravstveni odgoj djece i objavljuje radove na temu zdravlja i razvoja djece. Član je Kraljevskog biološkog društva i suradnik Britanskog psihološkog društva. Dr Sigman je dvaput bio pozvan da se obrati Radnoj skupini Europskog parlamenta za kvalitetu djetinjstva u Europskoj uniji.
- Shonkoff JP et al. The science of neglect: The persistent absence of responsive care disrupts the developing brain. Available at http://developingchild.harvard.edu/wp-content/uploads/2012/05/The-Science-of-Neglect-The-Persistent-Absence-of-Responsive-Care-Disrupts-the-Developing-Brain.pdf (Accessed March 2016).
- Eshel N et al. Responsive parenting: Interventions and outcomes. Bull World Health Organ. 2006;84:991–8.
- Shah R et al. Positive Parenting Practices, Health Disparities, and Developmental Progress. Pediatrics 2015;136(2):318–326.
- National Scientific Council on the Developing Child. Early Experiences Can Alter Gene Expression and Affect Long-Term Development: Working Paper No. 10. 2010. Available at www.developingchild.harvard.edu/resources/early-experiences-can-alter-gene-expression-and-affect-long-term-development (Accessed April 2016).
- Naumova OY et al. Epigenetic Patterns Modulate the Connection Between Developmental Dynamics of Parenting and Offspring Psychosocial Adjustment. Child Dev 2016;87(1):98–110.
- Luby JL et al. Maternal support in early childhood predicts larger hippocampal volumes at school age. Proc Natl Acad Sci 2012;109(8):2854–2859.
- Laucht M et al. Differential development of infants at risk for psychopathology: the moderating role of early maternal responsivity Dev Med Child Neurol 2001;43(5):292–300.
- Landsem IP et al. Early intervention influences positively quality of life as reported by prematurely born children at age nine and their parents; a randomized clinical trial. Health Qual Life Outcomes 13: 25. Published online 2015 Feb 22.
- Molet J et al. Fragmentation and high entropy of neonatal experience predict adolescent emotional outcome. Translational Psychiatry 2016;6:e702.
- Landry SH et al. A responsive parenting intervention: The optimal timing across early childhood for impacting maternal behaviours and child outcomes. Dev Psychol 2008;44:1335–1353.
- Landry SH et al. The effects of a responsive parenting intervention on parent-child interactions during shared book reading. Dev Psychol 2012;48:969–86.
- Sloat EA et al. (2015) Parent-mediated reading interventions with children up to four years old: a systematic review. Issues Compr Pediatr Nurs 2015;38(1):39–56.
Zadnja revizija: 30.06.2016.
